Pozorište. Koncert. Publika. Mnogo ljudi, žena i mladih devojaka. Sve gleda na scenu u veliki crni klavir. Čeka se. Pijanista dolazi. Buran aplauz.
Doktor Vladan Ve jede očima sve.
Muzika zvoni. Publika se pretvorila u nebeska bića. Lože su pune. Fotelje su pune. Atmosfera je ispunjena samim vizionarnim čudesima.
U levoj loži sedi najdivnija od najdivnijih žena, gospođa doktora za unutrašnje bolesti. Muž njen je lekar, komunista i anarhista. On svaki dan dolazi u kafanu „Lenjingrad“ i čita anarhističke „Novosti“. Gospođa ovoga doktora za unutrašnje bolesti inače je veoma obrazovana žena. Ona je i predsednica društva za unapređivanje umetnosti. Ta svako zna to senzacionalno društvo, koje nosi ime bludnice „Ruže Sisarić“. Ako se pojavi koji mlad (!) pevač (umetnik u grlu!), odmah je pozvat od sviju članica na čaj i – buter. Svaka članica po pravilniku ima pravo na pozivanje mladih i novih zvezda – na našem velikom umetničkom nebu. Ovaj put je pijanista svima članicama stavio svoje prste na raspoloženje.
To su centralne ličnosti, koje je moglo zameniti oko doktora Vladana.
Sporedne ličnosti, to je sva ostala publika.
Genije na sceni izvodio je svoje bravure prstima. Njemu, njegovi prsti su kapital. Zamislite pijanistu i genija bez prstiju. Nemoguće! Umetnički genije sišao je ovom istoriskom čoveku – u prste. Muzika pršti i ori se kao glasovi sirena.
Doktor Vladan Ve osećao se je kao Odisej.
Jedna lepotica, koja je verovatno sišla sa neba, posmatra gardijskog oficira. Gardijski oficir posmatra lepog mladića. Lepi mladić gleda drugu lepoticu, kojoj ni Saloma nije ravna. Ta lepotica uživa, posmatrajući muzičkog kritičara Svinjavera. Ona misli: bože moj, kada će onaj genije pisati u „Periodu“ o svojoj velikoj majci i o mojoj još većoj tetki. (Svest čaršije se budi!)
Zaista vam kažem, na koncertu je bio samo visoko obrazovan svet. Spiritistički i okultistički krugovi razgovarali su u jednoj loži sa duhom gospodina Betovena. Dada-onanisti i srpski Litaj- po razgovaraju vizionarnom azbukom sa srpskim Tu-fuom. Srpski Tu-fu bio je žensko. (Tako je hteo veliki Šekjamuna!) Zaista, zaista vam kažem, sva ova ušesa bila su muzikalnija od magarca i sve ove duše bile su suptilnije od mečke.
Muzika je razbudila snove, čudne i divne. Divnije od snova kokainista. Muzika je publici dala fantaziju. Kakvu? Jaču od Pitigrilia i dublju od Svedenborga!
Kako izgleda fantazija ovog divnog muzičkog sveta? Doktor Vladan Ve snimio je sve fantasmagorije svojim naročitim aparatom za filmovanje publike i njene fantazije. Evo filma:
1.) Predsednikovica „Ruže Sisarić“ leži u postelji sa junakom dana – pijanistom.
2.) Doktor anarhista bije svoju ženu zbog preljuba.
3.) Prva lepotica, anđeo zemaljski, siše krv iz prsta gardijskog oficira.
4.) Gardijski oficir portretiše lepog mladića – pozadi. (I oficiri imaju dušu, ali ona je amater!)
5.) Lepi mladić krpi rupu na čarapi prve lepotice.
6.) Druga lepotica ljubi kritičara Svinjavera u njegovo lepše lice, za
dobru kritiku. („Kritičar“ ovo lepše lice pokazuje samo u odabranim krugovima!)
7.) Srpski Li-taj-po uspinje se na Venerino Brdo, i sav zaduvan citira svoje žarke stihove.
8.) Nadrirealista (à la française) pudruje najfinijim puderom gospođu Tu-fu tamo gde je najcrnja.
Muzika je burna, srebrna i meka. Muzika je zanos proroka. Muzika je lepa, kao bašta puna jorgovana. Muzika je plemenita kao ljubav devojačkog srca. Muzika je spokojnost bogova. Muzika je duša kosmosa.
Kao bistar potok gorom, preleva se talas muzike preko divnih lica i crvenih stolica. Na praznim stolicama sedeli su duhovi velikih muzičara od Mendelsona do Vagnera. Ničeov duh pipao je Lu Salome na poslednjoj galeriji. Gore pod nebom. Stravinski je poslao svoje astralno telo i zauzeo mesto u prvoj loži levo. On sanja o San Francisku i ljubi jednu divnu Srpkinjicu, baš kad je Debisi „govorio“ najburnije sa klavira. Astralni Stravinski bio je
bezobrazan. Ljubio je Srpkinjicu pravo u vršak leve grudi. Ali to nije bila grud. To je rajska jabuka, koja je sa drva zaborava pala pravo u nedra jedne članice beogradskog pozorišta.
Mir. Svečana tišina. Bura. Zanos. Užas. Muzika Ramoa bela je i miriše na ženu. Publika je razvukla noseve. Publika se nalazi u devetom nebu.
Doktor Vladan Ve zaželeo je da u publici proizvede efekt devetog pakla. Doktor Vladan zasja očima. Hipnoza. – Vadi revolver. Puca. – Panika. – Kuršum je pogodio pijanistu pravo u čelo – u palac desne ruke. (Šta ćemo, kad se neko rodi sa čelom na palcu!) Nesrećni pijanista pada pravo u ruke gospođe predsednikovice „Ruže Sisarić“. Li-taj-po drži za levu nogu gospođu Tu-fu, i beži. Onanisti trče sa crvenim cvetom u ustima. Umirali su od straha i gluposti. Bežali su junački. (Tu su svedočanstva!) Posle ovog nemilog događaja, bile su napisane tri pesme za „moderni“ književni časopis „Nova Babica“.
Koncert je završen.
Doktor Vladan Ve smejao se i gledao s onu stranu sitnih duša.
